Mitologije svijeta https://blog.dnevnik.hr/mitovi123

ponedjeljak, 29.03.2010.

Bogovi

Cernnunos

U Posvećenom Krugu, u Gaju svih Svjetova, on sjedi prekrštenih nogu pod drevnim hrastom. U zanosu, on povezuje tri svijeta Zemlju, More i Nebo i svjetova iza svjetova; Bog i Veliko Drvo su jedno; ogromne raširene grane dosežu udaljena nebesa zvjezdanog prostora. Njegovo deblo, kičma Srednjeg svijeta je srce drevnih šuma kroz koje kola sav život, svi svjetovi; beskrajno korijenje prodire duboko u tajne zemlje i podzemlja. Nad njim Sunce, Mjesec i Zvijezde idu svojim stazama, a uokolo lišće jedva primjetno leluja utkanom melodijom pjevajućeg zraka. Posvuda se bujajuća Zelena stapa sa zlatnom svijetlećom izmaglicom. Pod njegovim stopalima, mekana mahovina raste iz vlažnih dubina, crne plodonosne zemlje, a iz Velikog Kazana izvire pet rijeka.
Kroz tišinu šume oni dolaze tajnim stazama šuštećeg lišća, na krilima šapata, tihim korakom, prvi preci, najstarije životinje, da se okupe oko Njega koji je: Crni kos, Čuvar Kapije, Sedmorogi Jelen, Gospodar Vremena, Drevna Sova, Mudrac Noći, Orao, Vladar zraka, Oko Sunca; Salmon, Najstariji od Najstarijih, Najmudriji od Najmudrijih, Plesač jedinstva pet proljeća. On im želi dobrodošlicu i blagosilja ih, a oni mu odaju počast, Cernunosu, kože smeđe poput oraha i sjajne razigrane kose – Bogu čije su oči užarena zvjezdana vatra, meso kladenac drevnih voda, a ćelije žive Misterijom, prvobitnom pramaterijom. Nag, sa falusom u erekciji, na glavi nosi krunu sa rogovima, iskovanu u zelenoj vatri, i obraslu bršljanom. U desnoj ruci drži zlatni skiptar, svjedočanstvo svoje plemenitosti i svetog obećanja, a u lijevoj rogatu zmiju, simbol seksualne moći koja je sveta Boginji. Cernunos Drevne šume, Svetog Hrama, Svetog gaja… Cernunos i njegova djeca sanjaju Svjetove.

Mnoga lica i prirode Cernnunosa

Cernnunos, kao Rogati Bog, gospodar životinja predstavljan je kao čovjek ili polučovjek sa krunom od rogova. Premda ima ljudsko lice njegova energija, kao i priroda nisu posve ljudski. On je zaštitnik životinja i onaj koji je utemeljio prirodne zakone lova i žetve. Iako je najčešće identifikovan kroz svoju povezanost sa životinjama i našom sopstvenom, duboko potisnutom, tajnovitom, instiktivnom animalnom prirodom, Cernnunos je također, u svom aspektu Zelenog Čovjeka, Čuvara Zelene šume i bog drveća, šume i vegetacije. Njegovi razgranati rogovi simboliziraju, kako raširene krošnje drveća, tako i njegovu životinjsku prirodu. Kao Gospodar žrtvenog lova, on je život koji je dat da bi drugi život opstao. Staro mora proći da bi načinilo mjesta novome, njegova je mudrost. U svom podzemnom aspektu Cernnunos je Mračni, bog koji prebiva u Kući ispod brda. On tješi i pjeva dušama mrtvih odvodeći ih njihovom pokoju u Zemljama Ljeta ili Onostranom svijetu. Cernnunos, kao gospodar Divljeg lova, koji goni duše zlih, nije povezan sa biblijskim, pa čak ni modernim moralitetom, već sa zaštitom i očuvanjem Zemlje, sveukupne Prirode i duhova koji u njoj prebivaju. Pan, pohotni grčki bog satir je još jedan aspekt Rogatog Boga. “Pan je ponosno proslavljenje oslobođujuće moći muške erotske energije u svojoj najčistijoj i naljepšoj formi.” (5). On je prikazan kao razigran i šaljivdžija, ali ima i tamniju, opasniju prirodu. Panika i teror često povezivani sa Panom nisu povezani sa ljudskim nasiljem, već sa životom i smrću prirode. U ovoj formi nazvan je “Sveproždrljiteljem”. Ipak, Pan, kao zaštitnik divljine i kao bog kojem leži ludilo i nasilje može unijeti paniku i strah u one koji ugrožavaju njegovo kraljevstvo. Cernunos se ponovo pojavljuje u elizabetanskoj Engleskoj. Sheakespeare ga spominje kao Lovca Hernea, demona i čuvara Windzorske, kraljevske šume. U ovom aspektu, se o njemu govori i kao Čuvaru Kraljevstva u doba nacionalne uzbune i kriza. U današnje vrijeme često se naziva Bogom vještica i utjelovljuje neiskvarenu mušku energiju. Muška energija je ona koja je u potpunosti razvijena i u balansu sa prirodom.

Cernnunos i Točak godišnjih doba

Cernunos je tokom proljeća i ljeta, svijetlog dijela godine, bio slavljen kao Zeleni čovjeka, a kao Mračni ili Bog Tame u jesen i zimu, tamno doba godine. U proljeće, on se pojavljuje kao mlado Sunce, dijete Boginje, manifestacija generativnih sila prirode koja se obnavlja u svoj svojoj raznolikosti. U ljeto on pulsira životnošću; postaje Zeleni Čovjek, pratilac Zelene Gospe od ljeta. Možda baš u jesen, vrijeme umiranja, Rogatog boga razaznajemo najjasnije. On je žrtvovani, koji, ranjen na smrt odlazi na svoje putovanje u Podzemlje, vraćajući se zemlji, čiju će utrobu sjemenom svjetlosti, koje joj, kao Smrt, predaje raspadanjem, ponovo oploditi novim Suncem.

STAZA KA CERNUNOSU

Putevi ka Cernunosu su putevi razumjevanja svekolike Prirode kojoj pripada i čovjek: istraživanje divljine i udubljivanje u procese rasta, cvjetanja, uvenuća, smrti i ponovnog rođenja i onostrana putovanja u šume Srednjeg Svijeta, čiji je on čuvar. Ovo dvoje može se iskusiti i realno i simbolički slijedeći put koji nestaje udaljini, iza horizonta i vodi daleko od “civiliziranog” svijeta u srce Divlje Šume. Često shvatano kao put od središta ka periferiji, ovo putovanje zapravo je povratak u središte. Kada tragač dosegne božiju šumu, put nestaje i njegovi/njeni putokazi moraju se sada tražiti na drugi način. Nakon ulaska u Šumu tragač unutar nje ne može biti praćen, niti on može slijediti drugoga. Koji god od puteva da bude otkriven, tragovi onoga koji njime korača, bivaju nakon toga zameteni i šuma ponovo postaje kakva je i bila – divlja, jer je put za svakog pojedinca drugačiji. U Cernunosovoj šumi vlada nadzemaljska tišina, koja pobuđuje osjećaj bezvremenosti. Ovdje svjesnost nije najznačajnija. Instinkt je ta urođena mudrost tijela koja vodi Njemu.

Cernunosov put je put šamana ili bilo koje osobe koja istisnki teži Zajednici sa Zemljom. Ipak, ne može se govoriti o Cernunosu, a da se ne spomene Anu ili Don, Svemajka koja ga je rodila. Cernunosov put je je put Jednosti. Kao i Boginja i Cernunos je Biće moći koje je postojalo prije vremena i prije bogova, onih koji donose svjetlo. Zajedno, oni su Prva Majka i Prvi Otac, Svemajka i Sveotac koji su bogove doveli u postojanje. Bezgranična i vječna, njegova energija prožima njenu materiju kroz svaki aspekt života, pa sve do subatomskog nivoa. Kao Veliki Plesač prisutan je u milijardama i milijardama malenih pokreta koji čine, naizgled haotični, Ples života, Ples stvaranja i razaranja. On je istinski Život koji nikada ne nestaje, jer i kao ništavilo on je samo-stvarajući. Trojan je kao i Boginja. On je Cernunos: Otac, Sin i Duh Divljine.

Arnamentia

Arnamentia bijaše keltska božica izvora, liječenja i pročišćenja. Danas o njoj ne znamo mnogo, jer nam je znana samo sa nekolicine natpisa, od kojih su neki pisani drevnim keltskim, neki su runski, a neki potječu iz doba kada su Rimljani zaposjeli Britaniju. Prvi su je slavili stari Kelti, vođeni druidima, oko 2.st.pr.n.e. do 2.st.n.e. Druidi su se, na područjima koje Rimljani nisu osvojili, održali još dva-tri stoljeća, do pojave kršćanstva koje se pokazalo mnogo okrutnijim od romanizacije. Nešto kasnije, oko 5.st.n.e., Arnamentia bijaše štovana anglosaksonska božica. Anglosaksonci je kolektivan naziv za Germane koji su, u 5. i 6.st.n.e. migrirali u Britaniju sa obala Sjevernog mora, najviše iz Norveške i Nizozemske. Oni su počeli razvijati i svoj vlastiti sustav runa, koji je imao 29 znakova, te stoga postoji nekoliko kamenih runskih natpisa koji spominju Arnamentiu. Anglosaksonci su obilježili povijest Britanije u razdoblju od prve polovice 5.st. do normanskog osvajanja 1066. Arnamentiji se polagano zameće trag pod utjecajem Rimljana, a danas se pretpostavlja da je na neki način povezana i sa štovanjem Sunca. Umalo zaboravih, voda je Keltima bila iznimno važna (ahmm... možda mi je daleki rođak bio Kelt... ;) pa je središnje mjesto njihovih svetih lugova bilo jezerce, a i kotao i pehar...

Inače, Kelti su bili veoma religiozan narod. Vjerovali su u život nakon smrti i reinkarnaciju. Nisu vjerovali ni u kakve "kazne" za loš život koje će ih sustići nakon smrti. Keltski panteon čini mnogo božica od primarne važnosti. Također, vjerovali su u tri aspekta Božice. Tko je veoma milosrdno preoteo to vjerovanje, ne moram više ni napominjati... Učenje druida moglo bi se ukratko opisati načelom: poštuj bodove, budi jak, hrabar, ne čini zlo. Ah da, Keltima su ljudske žrtve bile uobičajene, a žrtvovani su najčešće bili oni vojni zarobljenici ili pljačkaši. Žrtvovanja su se izvodila klanjem, spaljivanjem ili utapanjem. Općenito, smatrali su da život mora biti dan za život - jednako za ubojstvo, nenamjerno ubojstvo, tešku bolest, ili kako bi ishod bitke bio dobar; općenito kako bi se umilostivili bogovi, a prirodna ravnoteža bila vraćena. Oko za oko, zub za zub...
Žene su u Kelta imale veliku moć i bile ravne muškarcima, ako ne i poštovanije od njih :) Svećenice su bile vrlo cijenjene. One su ispraćale one koji bijahu na samrti, radile čarolije, proricale budućnost, liječile... Poznavale su moć riječi, kamenja i bilja. Kazna za loše postupanje prema ženi bila je kletva. No, nisu ni žene bile pošteđene krvavih obreda. Tako su se crvenokose žene žrtvovale božici rata, jer je boja njihove kose boja krvi.

Brigid

Brigid je majka Kelta, njihova vrhovna božica.Ujedno je i jedina keltska božica koja je dolaskom kršćanstva proglašena svetom.
Postoji mnogo ispričanih legendi i folklornih priča o Brigid i njenom životu
U Irskoj ona je Brigit,u sjevernoj Engleskoj je Brigantia,Bride u Škotskoj i Brigandu u Britaniji.
Neke legende kažu kako su postojale tri Brigid odnosno tri božanstva.
Jedna je bila zaštitnica poezije,druga zdravlja,a treća zaštitnica vatre i kovača.

Ipak,jedna je Brigid,Božica Sunca.Priča o njenom rođenju kaže kako se rodila kad je sunce izlazilo a zraka sunca se pojavila na njenom čelu.
Bila je i zaštitnica ratnika te je voljela koristiti mačeve i strijele.

Kao božica biljaka i zdravlja upravljala je Vodom i Vatrom.
Nebrojeno mnogo izvora i cvijeća nazvano je po njoj te sumnjam da će ikad itko navesti točan broj.
Jedna legenda kaže da su joj jednom došla dva gubavca te ju molili da im pomogne svojim travama.Brigid je zapovjedila jednom da opere drugog.
Koža okupanog gubavca bila je čista a bolest je nestala.Zatim je rekla ovome što je ozdravio da opere prijatelja.Ovome se gadio njegov prijatelj gubavac i htio ga je ostaviti,ali Brigid je osobno oprala gubavca,a ovom arogantnom je ponovo vratila gubu.
Darovi božici Brigid su novčići koji se bacaju u izvore za sreću,ili čak bronca i zlatno prstenje.opis slike

Brigid je vjerojatno najbolji primjer opstanka božice u kršćanskom dobu.
Katolička crkva ju je proglasila svetom Brigid (st.Brigit),a najpopularnija folklorna priča kaže da je Brigid bila primalja Svete Marije.
Jedna "službenija" priča kaže kako je Brigid ustvari kćer Druida koja je predvidila dolazak kršćanstva a kasnije ju je krstio sv.Patrik.Postala je redovnica,kasnije nadstojnica samostana koja je osnovala Abbey u Kildareu.
Brigid je uvijek čuvala oltar u Kildareu u Irskoj,gdje je gorio vječan plamen kojeg su uzdržavale devetnaest djevica koje su se zvale Kćeri Vatre.Nijednom muškarcu nije bilo dopušteno približiti se oltaru,pa čak ni ženama koje su bile udane.Hranu i ostale namirnice dobivale su od žena iz susjednih sela.Kad se kršćanstvo proširilo Irskom,oltar je postao samostan.
Više od tisuću godina,vječni plamen su uzdržavale redovnice,sve dok biskup nije dao nalog da se on ugasi jer se smatrao poganskim običajem.
I nakon toga,Brigid je ostala najpoznatija Irska svetica.
1960.godine Vatikan je proglasio da nema dovoljno dokaza o Brigidinom postojanju i svetosti te zabranili spominjanje Brigid kao svetice.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Grčka mitologija
Nordijska mitologija
Finska mitologija
Keltska mitologija
Egipatska mitologija

Linkovi

Blog.hr